Archive for the 'Žabodiz' Category

Baker’s Dozen

17 Siječanj, 2009

Da Borjin broj 88  naraste  na 100, random izbor s mojeg newsgatora.. eh,   So much yarn, so little time:

http://www.emilychang.com/go/ehub/
http://mashable.com/
http://www.siliconvalleywatcher.com/
http://www.subtraction.com/
http://www.slackermanager.com/
http://superchefblog.com/
http://blogoscoped.com/
http://www.luxist.com/
http://www.feld.com/wp/
http://www.akihabaranews.com/en/
http://www.readwriteweb.com/
http://thomashawk.com/
http://hackaday.com/

Podkasteri naprijed! Blogeri stoj!

5 Lipanj, 2006

Čudi me da se kod nas još nije razvilo podcastanje. Ok, možda je to malo kompliciranije za napravit od tipkanja bloga ali ako opet u nastavku svojim "bacanja bisera" mogu predložit da se netko, ako već nije, upusti u snimanje podcastova za nadolazeće hrpe stranih turista. Da im se pokažemo ko neki napredni svijet. Mogu samo zamisliti koliko će ih doći ove godine s iPodovima, tisuće i tisuće.. pa se već sad mogu pripremit ako hoće i downloadat dok su još doma u Blahblahburgu ili u njegovoj blizini. Kako? Evo, čitajte.

To naravno nisam ja smislio već se solucija nalazi na sajtu Podguides: dvadestminutne besplatne kombinacije zvuka i slike (za video Ipod, naturlich) koje čine turističke audio-video vodiče. PodGuides se mogu skinuti na sajtu besplatno, predvidjeno je da budu korištene uz posebno označene karte (u pdf formatu) koje se mogu skinuti i tiskati prije puta.

How to create PodGuides? pitate. Well, baš se takva sekcija i nalazi na gorespomenutom sajtu pa developeri i poduzetnici navalite, možda bude koja korist od toga ako se nadje sponzor. Uzor može biti kako je podkastiran Pariz na ovom turističkom sajtu a možda Zagrebu treba, uz podguide takodjer i karta tramvajske i autobusne mreže, baš ko što to ima na iSubwaymaps za dvadesetak velikih metropola svijeta (A Zagreb je u toj skupini, zar ne?) To je projekt jednog darovitog dizajnera a on sve te mape besplatno poklanja iPoderima.

Pa prijedlog nađem superambicioznom gradonačelniku: pogledajte gospon kako podcast koristi lokalna uprava u gradiću Alexandriji, nedaleko od grada koji ste nedavo s takvom pompom posjetili (Washington DC). Na njihovim se stranicama uz vodiče za turiste (dakako, govorimo o podcast vodičima zvanim walking tours) mogu skinuti i snimke sjednica lokalne uprave ili njenih komisija. E to bi bilo veselje slušat!!!!!

Na sreću, kako sam jako skeptičan prema našem tisku i zato zdušno podržavam blogere, jer su friški vjetar u hrvatskoj medijskoj zabokrečini, neću ni u bunilu sanjat da mogu skidat podcast s nekog nacional-globusnog magazinskog sajta kako to inače radi Slate

Opet, što se tiče turista možda bi uzor mogao biti Soundwalk gdje se za 12 dolara prodaju zvučne šetnje, vođene ponekim bizarnim vodičima, na pr. kroz Times Square vodi ekscentrični Tim "Speed" Levitch. E, mogu zamislit recimo Toma Gotovca u ulozi vodiča dijelom Zagreba, recimo onog na oko Kazalište do SC. Medju plaćenim podcast vodičima ima još sajtova Audiosteps (za SAD i VB) i iJourneys (Francuska, Italija…)

Kako je nedavno Wolfwoodscrowd objavio korisni post o Hrvatskoj na digitalnim kartama te domaćem servisu Pobjednik (mada sumnjivo je to ime, nadam se da će ga promijeniti u nešto što zvuči modernije a ne tako retro, nešto webtwo-ish). Predlažem im da pogledaju ovo: Tu se naime, osobni putokazi s digitalnih karata mogu kroz odgovarajući softver spremiti na iPod. Slično je i ovo iDirectionz

Pa zašto stalno spominjem iPod? Htjeli to mi priznati ili ne, otkako su ga počeli u nas kupovati i koristiti osmoškolci, ne izgleda da je on samo prolazna moda. Nova će generacija srasti s njime ko što su neke prije toga (s)rasle s "pet dinara u džepu, pet dinara u džuboks", ako se tkogod još sjeća tog Filma.

Žabodiz

17 Svibanj, 2006

Dobro sam dao ime rubrici Žabodiz, naime Vidjela žaba konja da se potkiva.. itd, tako se žabodizni razvoj hr neta i dalje odvija, najnoviji primjer: Fonoteka

Hvala vrijedna ideja, malo legaliziranja nikad ne škodi masama, oni napredniji će i dalje bittorentati. Nadam se da ću moć tu nać svašta, recimo od Bijelih strijela i Crvenih koralja, prvih pulp bendova naših prostora, do štajaznam nekog domaćeg garažnog benda, Crotchloversa ili Mučibaba… Sumnjam u veliku zaradu ovdje, no pokretačima lova nije presudna. Osim toga, ajmo malo podić ugled sebi u Europama i ne bit neka nam susjedna zemlja gdje još caruju marketi sa lažnim CD i DVD. Dakle, kad kupim prvu pjesmu izreć cu sud o Fonoteci. Sad samo kometiram kako je lako predvidjeti kuda ide i što će se događati na hrvatskom vebu. Povijesno je uočeno 5-6 godina kaskanja za svijetom npr. u otvaranju onlajn dućana. Sad pak s tim zakašnjenjem imamo i napokon Digital rights management (DRM) na našim prostorima. Ma, bravo! Bilo o tome ideja, npr. jedan od hr medijskih prvomislilaca, Ozren Kanceljak, vodeći PR-ovac, već odavna ima registriranu domenu OKDOWNLOAD.NET ali mora da mu je ponestalo vremena i para da se time pozabavi.

Zanimljivo je sad predvidjeti što dolazi u budućnosti na naše prostore? Kako dakle prolazi otprilike 5 godina nakon što se neki servis započne pa etablira vani, eto ga kod nas. iTunes 1.0 se pojavio kao podrška Kerbango Internet radio tuner servisu godine 2001.

Recimo, ako je u Americi, a nju uzimam kao benčmark što se tiče medija i neta, sad uzeo maha TIVO servis (time shifting, snimanje tv programa pa gledanje kad ti volja a ujedno rewind/stop, dakle DVR, digitalni video rekorder) Dakle tako nešto je već trebalo doć u HRvatsku, jer se TIVO pojavio 1999. Kasnimo, kasnimo… BTW, za TIVO nije potreban broadband, radi na bilo koji video input (satelit, kabel, antena..) a spojen je s centralom bazom preko telefonske linije. Barem toliko znam.
iPodi u Americi sad već počinju bit sporedni što se tiče slušanja jer je veća fora imat video iPod od običnog mp3 plejera. Kako je s iTunes 4.8 od svibnja prošle godine podržan video, zanima me kad će se to počet kod nas masovnije koristit. Makar moram reć da BUG ima tekst o tome kako s Videorom izkodirat video format za iPod.

Hrvatski Podcast Central? Hm što se dogadja s time u Hrvata? Gdje je hrvatski MySpace? Gdje su wi-fi parkovi? Hej, jel netko vidio prvi Starbucks u Zagrebu? Dakle samo hrabro naprijed s tim emerging (consumer) technologies!

Moj emergingtech fix tj. MOJ žabodiz za danase je

FeedYes, sajt na kojem se mogu kreirati RSSovi, ili kako kažu Distribucija sadržaja, jednostavno utipkavanjem web adrese te

Croquet
open source platforma za kreiranje kolaborativnih mrežnih 2D-3D aplikacije. Mrežna arhitektura podržava komunikaciju, kolaboraciju, resource sharing i synchronous computation.

Gaženje grassroota?

15 Svibanj, 2006

Nakon kratkog business tripa prek grane, evo me nazad. I kad tamo – novine za ili o blogerima!?!?!? Ovo sam i predvidio, pogledajte dolje (radio, TV emisije tek dolaze, žvakače gume sa sličicama blogera malo kasnije…)

Blog magazin kao tiskani medij? Koncepcijski je nazadna to ideja jer ne shvaća bit bloga kao medija: neposrednost, anonimnost, nepredvidljivost, trenutačnost. Blog nema ritam, novine imaju, i to ih pretvara u predvidljivi, dosadni i konzekventno, u cijelom svijetu, umirući medij.

Točno je to, iako kaže na brzaka, složeno ovdje:

# – blog je low (no) cost izdavačka platforma
# – omogućava trenutačnu konzumaciju vijesti
# – blog može brzo reagirati na želje/potrebe/navike čitatelja.
# – oko blogova stvara se zajednica
# – blogeri ne mogu muljati publiku
# – blogeri su slobodni, slobodni da misle i pišu ono što žele
# – nema te forme koju bi blogeri trebali/morali zadovoljiti

No, problem u Hrvatskom izdavaštvu i medijima općenito nisu novine već novinari: u davna vremena, "polet" "SL" 101 iznjedrili su pa i filtrirali nove tzv. kadrove, sad kad je toga nestalo, pa novinari izravno ulijeću u etablirane medije, kastrirani već pri prolazu porte, blogovi su nama sloboumnicima došli ko spas i pokazali da kreativnost i pisanje nisu nestali, samo su se disperzilari kroz blogove, forume, usnenete.. ali sad odjedared, ima ih previše i to prebrbljivih.

A ko će pisat? Blogeri? Sumnjam da će se mnogi anonimci odlučiti potpisivati pod tekstove, ako ne, neće dozvoliti da ima se "kradu" tekstovi itd. Da li će Babl dobiti ime i prezime? BTY, on je tu uletio s dosta, slažem se s 45lines.. 68'maškog entuzijazma, ali prilično naivno, iako se radi o starom liscu…Ako i kad se BLOG magazin pojavi (a može samo pod patronatom EPH-a ili nekih njegovih Subsidiaries) bit će to samo još jedan korak ka kontroli kritičarske i kreativne mase, koja se eto, odjedared odvojila i sad cure li ga cure nekontrolirane informacije..

Budimo realni, jedino EPH može pokrenut novine a da ne trepne okom: svatko može počet, izdat 1-2-3 broja (čak ako Babl i skupi dioničare, u što sumnjam) pa crknut u besparici dok moli Tisak da mu da izvještaj remitende i kakve novce od prodaje.

Ipak, tiskani (ma kako to oksimoronski zvučalo) blog magazin ima smisla. Novine u Hrvatskoj su jedini medij koji ikad može funkcionirat u svijesti nacije: TV je popularan, radio se sluša usput ali ak nije slovo na papiru, a papir na kiosku, ak nije "objavljeno", niš se nije ni dogodilo. Internet je ipak neka obskurna pojava u Hrvata, pa i u wazolandu i njegovim kolonijama. Nitko tu ne razumije kako Internet uključiti u strategiju rasta imperije.

Na kraju, dal je s ovim projektom, moža i nesvjesno, započelo stavljanje pod kontrolu naglo bujajuće by the people, for the people grassroot novinarstva na ovim prostorima?

Meni je pak zanimljivo promatrat ovo: tu se sad formiraju dvije grupe pobornika Blogmaga: ona oko Babla, profesionalca koji nikako da se odmakne od novinarskog TLA i nastavi pisati knjige te njegovih uglavnom neukih amatera, potencijalnih suizdavača te ona oko Borje & Co, koji razmišljaju o tome kao enterprajzu a ne kao pokretu. Bit će to zanimljivo pratiti kuda vode te diskusije ali očito da je riječ i o razmišljanju dvije generacije. Jedna koja je ostala na Idejama, druga koja je usvojila nove simbole ($, €)

U idućem postu (nadam se uhvatit vremena, Rokaj fest dolazi) o newspaper blogs i kako oni imaju smisla, barem u online novinama koje ja čitam i kako stimuliraju reakciju čitatelja, i služe ko marketinški lakmus papir izdavačima.. u tom kontekstu blogovi i novine zajedno, u istoj rečenici, imaju smisla.

Iza tamnih naočala

10 Svibanj, 2006

Čemu anonimnost?

Lako je srati kad se ti blogeri skrivaju, kaže moj frend. Kako mu nisam rekao da se i ja skrivam prešutio sam komentar. Ali ne mogu da se ipak ne očitujem:

Osobno blogam anonimno jer stvarno živimo u malom gradu, reko bih seocetu, radimo zajedno, srećemo se van posla, pijemo, bančimo, žene se i klinci druže, možda se i neko uženi u nečiju svojtu i rodbinu, stvarno je minijaturan taj naš svijet. I nezgodan je taj slavenski "oko za oko" zloduh. Nadam se da razumijete da je riječ prije svega o osobnoj sigurnosti kad sam se odlučio pojaviti anoniman i rekao bih untracable zahvaljujući raznim proxy servisima.

A namjere da se nešto iskaže kroz blog, barem u mom slučaju, nemaju namjeru stjecanja nikakvih bodova, nikakav popularity contest nije u pitanju. Ne želim nikome podmetati već smatram da sredini nedostaje ozbiljna kritika kad je u pitanju hr web, jer oni koji pišu o tome i zarađuju za život, nisu do kraja profesionalci i pola toga obično prešute. Ja falabogu ne ovisim od domaće IT ni medijske poluindustrije pa ne moram ništa kalkulirati, plus, imam tamne naočale.

Dapače, anonimnost daje veću slobodu, jer producira nekakav spisateljski alter ego: eto, čitam redovito ovaj blog i slučajno znam da je pisac iskusna, peru sklona individua ali obiteljski čovjek i sigurno ne bi da mu se ime pojavljuje uz tekstove koji govore o jebačini, drkanju, uzgajanju i pušenju trave, uglavnom, nečemu što ne bi i on sam dao svojoj djeci da čitaju. Ali anonimnost mu daje punu pjesničku slobodu, čto bi se reklo.I neki drugi blogovi, pogotovo što kad pišu o politici, makar znali o kome se autoru radi, bolje da ostanu anonimni.

Čak i EFF  sugerira anonimno bloganje. I preporuča Invisiblog, koji koristi GPG i Mixmaster anonymous remailer network i ostale tehnikalije u svezi s time.

Jutarnja Smola

8 Svibanj, 2006

Najprije disklajmer: Nisam uposlenik EPH niti nijedne druge medijske kuće. Nemam nikakav drugi interest da bih na bilo koji način bilo koga promicao.

A sad moj dnevni rant: portal Jutarnjeg lista. Prvo sam bio iznadjen koliko su EPH, Smola i njegova digitelizirana ekipa uložila u to truda, zatim kad sam bolje pogledao shvatio sam da je to ipak ekipa amatera. Kakav nazadni pristup! Prvo, nigdje RSS feeda! Dalje, nigdje bloga! Dalje nigdje chata autora s publikom? Mislim jel se ti ljudi ikad logiraju na washingtonpost.com ili posebno u zadnje vrijeme nakon što je redizajniran New York Times sajt? Ko im je uzor? Kolegijalni wazovski Dneven Trud (Bugarska) ili Romania Libera? Ne bih čak ovako napamet tvrdio da su oni lošiji od Jutarnjeg.

Što su dani dalje odmicali shvatio sam da tu nitko nema senzibiliteta novih medija. Publika željna dvosmjerne komunikacija zapljusnula je Beškera pitanjima, on krenuo, ovi mu navodno to ne plaćaju ekstra, pa stao. Ponadao sam se da će čast malo spasiti Čadež, ali i on je autorski krepan već duže vrijeme.

Postaviš li autoru pitanje, na kraju članka, nitko se, barem meni, ne udostoji odgovoriti, iako mislim da su pitanja bila na mjestu i konstruktivna za dalje pisanje o temi.Zato i dalje radije čitam washpost sa čak petnaestak live online razgovora s autorima (moj omiljeni autor je Rob Pegoraro ili vi izaberite sami ako vas nešto zanima ili ako ste westcoastish, pokušajte skužit kak neke novine Mercury News rade podcast, npr: Dean and Nooch: E3 here we come! i saznajte sve o najnovijim igricami uspešnicama, kak bi rekli Slovenci. Ok, ak baš jutarnjakovci niste za te novotarije, kad baš ne možete bežično ko L.A. Times, napravite barem forum, suncamužarkog, pa to ima čak i Romania Libera!
I na kraju, bude drugi post o tome za koji dan: kak je NYT integriral WordPress u svoj sajt? Briljantno! Stay tuned.

Di su naši slobodnjaci-kopljanici?

5 Svibanj, 2006

Pitam tako neki dan neke vješte kodere za jedan mini posao: nešto ispod 2K Eura, i brate, svi su "u gužvi". S onima koji stalno bulje u knjige za neznalice, ne dealam. Onda odem šetat gradom, kad ti isti koder sjede ispred kafića i piju satima kavu! Priča ide: kak baznut lovu na brzaka. Eto, kome da vjerujem? Sad komentirat to bi me duboko odvelo u analizu finog socioekonomskog tkiva naše prirode i društva, pa neću. Radije ću odabrat Vikram K. iz Indije (za 90 kuna na sat) ili Zahar P. iz Ukrajine (za 50 kuna). Njihovi credentials barem na ekranu izgledaju dobo… vidjet ću.

Gledam servis zvan Odesk. Omogućava da se nadju i angažiraju koderi iz cijelog svijeta. Naravno da sam prvo pokušao utipkati Croatia ili Zagreb, no – nada, zero, zilch! Ovaj se servis razlikuje od drugih jer možes uspostaviti dugoročniju suradnju, ne samo na bazi jednog projekta, znači gotovo virtualno uposliti ekipu, pa udri jednu web2.0 ili X.0 aplikaciju. Takodjer omogućava da svoje radnike nadgledavaš kroz webcams ili screengrabs, dakle nema majci da oni ležidžabe žvaču tandori chicken pa da mi cepaju rupije!

Dakle freelanceri cijelog svijeta ujedinite se ali ne računajte na ponosne Hrvatine jer oni su ili u gužvi ili piju kavu. Ili se možda varam pa postoji negdje neki sajt gdje mogu naći te naše vrle slobodnjake s našiljenim php/mysql kopljima?