Za zadnjeg puta, kako sam dolje i napisao, poslovnog, odoh u Francusku. Kad sam vani, ne mogu a da ne udjem u neku trgovinu tehničke robe, kako se to kod nas znalo kazat, ili danas, prodaja informatičke opreme. Eto, odoh u Surcouf, *le specialiste de l informatique*, kažu na tom krasnom jeziku. I naravno, ne začudjuje me da je to jedna ponuda svjetske informatičke proizvodnje, 80% posto made in Taiwan, Kina, Japan. Nude se "HD ready" "Ultra Mobil" "Dual Core", baš kao da sam na Manhattanu ili u Frankfurtu. Oko mene zuje klinci i svak oće iPOD nano Noir (ili bijeli, ako nema). Čemu se ja uopće čudim?
Večer prije, uz taj famozni Château Pétrusa, (koji jako rijetko imam priliku kušat a kad kušam poludim) pričaju mi moji francuski poznanici o pošati zvanoj globalizacija, i kako će se pod naletom anglikanaca zatrt frankocuzi, te kako je Chirac imao pravo (iako ga ne vole, ko i većina Francuza ali opet glasaju za njega, hm, poznat mi je odnekud taj sindrom glasanja za tzv. mrske:) što je inicirao i navodno dao pare za europsku tražilicu ("Quaero") Kao Yahoo i Google više vole britansko-američke termine!! Taj isti navodno nepopularni čova predložio je da se posebno napravi Europska digitalna knjižnjica kao pandam Googlovoj nakani da digitalizira sve vrijednije knjige svijeta. Naravno, uz dobro vino, daješ pravo domaćinu ali mislim si ja, e jeste fobični, pa nema tog nigdje drugdje!
(Kasnije sam se sjetio i ono pred dva mjeseca kad su francuski zakonodavci zatražli da se ujednače svi digitalni standardi, pa tako npr. Apple ne bi mogao prodavat svoje iTunes u Francuskoj ako se ne bi mogli prebaciti na bilo koji plejer. Naravno Apple je to komentirao kao "state-sponsored piracy".) Dakle, slika one trgovine gdje klinci hrle prema iPodima, prodavači oglašavaju engleskim frazama, ali nigdje nekog veliko znaka Made in France, pa mislim, ko tu sad ganja koga za rep? Zakonodavci u panici, raja uživa i baš je briga… Ako je takva frka, zakaj Francuzi ne investiraju u svoje tvornice i rade svoje verzije iPoda, u regionalizaciji imaju tradiciju: njihov e-mail sustav Minitel je, svakako zaglupio Francuze i kasno ih uključio u svijet računala i Interneta.
No, na kraju, jel' to ipak samo klasična paranoja prisutna i u nas, u kojoj smo se izgubili i ne znamo dal je password, lozinka, šifra, zaporka ili nešto sedmo, a sve samo da nas nedajbože, pregaze ti anglikanci. Ja sam za to da se grade domaći sustavi kad je to volja masa i tržišta, al, da je Kokta bila bolja danas ne bi imali Coca-Cole.
